Montrealska deklaracija ‘Seksualno zdravlje za milenij’

Povelja, koju je usvojila i ekspertna skupina Svjetske zdravstvene organizacije, pod seksualnim pravima navodi sljedećih jedanaest točaka:

I. PRAVO NA SEKSUALNU SLOBODU.
Svatko od nas ima pravo na slobodno iskazivanje seksualnosti – to jest ukupnosti odgovarajućih ponašanja, emocija i vrijednosti – što isključuje svaki oblik prinude, iskorištavanja ili zlouporabe.

II. PRAVO SEKSUALNE AUTONOMIJE, INTEGRITETA I ZAŠTITE SEKSUALNOG TIJELA.
Načelo seksualne autonomije potvrđuje da svatko od nas ima pravo na donošenje seksualnih odluka u skladu s osobnim moralnim prosudbama, pri čemu je jedino ograničenje istovrsno pravo drugih. Seksualni integritet i pravo na “gospodarenje vlastitim tijelom” odnosi se na punu osobnu kontrolu nad vlastitim tijelom i njegovim potencijalima. Nitko ne može raspolagati tuđim tijelom.

III. PRAVO NA SEKSUALNU PRIVATNOST.
Sve dok ne nanosi stvarnu (ne umišljenu) štetu drugima, seksualno ponašanje pripada području privatnosti i ne može biti predmetom društvene kontrole ili zabrana.

IV. PRAVO NA SEKSUALNU JEDNAKOST.
Ovo načelo zabranjuje svaku diskriminaciju, osobito naglašavajući nedopustivost diskriminacije zasnovane seksualnim različitostima, kao što su raznorodni seksualni identiteti, seksualne orijentacije i preferencije.

V. PRAVO NA SEKSUALNI UŽITAK.
Užitak je središnja dimenzija ljudske seksualnosti. Pravo na seksualni užitak kao takav, temelji se na činjenici da je izvor fizičke, psihičke i duhovne dobrobiti. Neotuđivo pravo na seksualni užitak uključuje i pravo na autoerotizam (samozadovoljavanje).

VI. PRAVO NA EMOTIVNU SEKSUALNU EKSPRESIJU.
Naša je seksualnost više od fizičkog užitka ili erotskih fantazija. Svatko od nas ima pravo slobodno iskazivati seksualnost kroz komunikaciju, dodire, nježnost, brigu, privrženost, osjećaje, razumijevanje i ljubav.

VII. PRAVO NA SLOBODNO SEKSUALNO ZDRUŽIVANJE.
Seksualna prava uključuju mogućnost seksualnog izražavanja unutar, ali i izvan, ozakonjenih veza. Pojedinci su slobodni sami izabrati prirodu odnosa u kojem održavaju seksualne kontakte, ili se o njoj međusobno dogovoriti. Stupiti u brak ili ne, rastaviti se ili ne, biti u bilo kakvoj dobrovoljnoj i neiskorištavajućoj vezi ili odnosu isključivo je pitanje osobnog izbora.

VIII. PRAVO DONOŠENJA SLOBODNIH I ODGOVORNIH REPRODUKTIVNIH ODLUKA.
Ovo načelo potvrđuje pravo slobodnog odlučivanja o tome želimo li ili ne – te ako da, kada – imati potomstvo. Rečeno uključuje i naše pravo da odlučimo koliko djece želimo i u kojim vremenskim razmacima. No, odgovorno odlučivanje podrazumijeva i punu odgovornost za posljedice naših odluka, koja za posljedicu može imati i seksualna ograničenja.

IX. PRAVO NA ZNANSTVENO UTEMELJENE INFORMACIJE O SEKSUALNOSTI.
Svaka osoba, bez obzira na dob, ima pravo na primjereno prezentirane i oblikovane informacije vezane uz ljudsku seksualnost, koje su pribavljene i potvrđene neovisnim znanstvenim analizama i istraživanjima. Pravo na informiranost temelj je slobodnog i odgovornog seksualnog odlučivanja.

X. PRAVO NA SUSTAVNU SEKSUALNU EDUKACIJU.
Ovo se načelo nastavlja na prethodno i naglašava važnost dostupnosti cjeloživotne seksualne edukacije, u čijem izvođenju trebaju sudjelovati sve društvene institucije – od obitelji do državnih službi.

XI. PRAVO NA ZAŠTITU SEKSUALNOG ZDRAVLJA.
Svatko ima pravo na očuvanje seksualnog zdravlja, odnosno na pristup službama zaduženim za prevenciju i liječenje seksualnih smetnji. Ovo načelo obvezuje zajednicu da uspostavi takve službe uspostavi i učini ih dostupnima svim svojim članovima.

Umjesto zaključka: seksualno zdravlje i seksualna sloboda
Pažljivijem čitatelju, Povelja o seksualnim pravima poručuje još nešto. Riječ je o nečemu od izrazite važnosti za sve nas, a osobito zdravstvene radnike. U dokumentu se, naime, nedvosmisleno povezuju seksualno zdravlje i seksualna sloboda. Protivno onome što neki misle i zastupaju, te su dvije dimenzije u stvarnosti neodvojive. Seksualna diskriminacija, ili pak uplitanje države u privatnost, rezultiraju negativnim zdravstvenim posljedicama, baš kao što izostanak službi za seksualno zdravlje, ili zabrana seksualne edukacije, sužavaju slobodu seksualnog izražavanja. Ta bi povezanost trebala biti težišna točka, motrište iz kojeg promatramo vlastitu i tuđu seksualnost.

Povezanost seksualnog zdravlja, koje Svjetska zdravstvena organizacija definira kao kontinuitet pozitivnih fizičkih, psihičkih i sociokulturnih iskustava povezanih sa seksualnošću, i slobode seksualnog izražavanja ne ukazuje samo na golemu važnost društvene snošljivosti i prihvaćanja različitosti, već je i stalan podsjetnik na činjenicu da seksualno ponašanje nužno podrazumijeva odgovornost. Prema drugima, ali ništa manje i sebi.